Funkcionalne emocionalne vještine razvijaju se jedna za drugom, tako da su prethodne temelj razvoja sljedećih.
1. Zanimanje za okolinu i sposobnost samosmirivanja
Već u dojenačkoj dobi djeca pokušavaju obraditi to što vide, čuju i osjećaju te se instinktivno okreću prema nasmijanom licu ili nježnom glasu. Uče uživati, shvaćati i koristiti te ugodne osjećaje da se smire. Ta nam sposobnost omogućuje da primamo podražaje i na njih primjereno reagiramo.
2. Odnosi s drugima
U našim najranijim iskustvima s roditeljima učimo se zaljubljivati. Prepoznajemo svoje roditelje kao bližnje koji nas njeguju i raduju, posežemo za njima i imamo povjerenja u njih. Ta sposobnost intimnosti omogućuje nam da cijeloga života stvaramo odnose pune topline i povjerenja.
3. Dvosmjerna komunikacija
Mama mi se osmjehuje, ja se osmjehujem njoj. Tata zakotrlja loptu prema meni, ja mu je spremno vraćam. Takvi rani pokušaji dvosmjerne komunikacije podučavaju nas o našim namjerama, omogućuju da shvatimo uzroke i posljedice i temelj su spoznaje o sebi. Kada te rane interakcije postanu složenije, učimo komunicirati gestama i shvaćati namjere i komunikaciju drugih. Gradimo temelj za kasnije sudjelovanje u razgovorima.
Alena Ozerova/Shutterstock.com
4. Nizanje radnji u promišljen slijed
Mališan razdragano trči ususret tati koji se pojavio na vratima, širi ručice kako bi ga zagrlio i odjednom šaljivo juri natrag, govoreći svojim ponašanjem: "Tatice, drago mi je što si doma. Zagrli me, ulovi me sada!"
5. Stvaranje emocionalnih ideja
Jednostavno slaganje kocaka jedne na drugu postaje složena maštovita igra - kocke postaju utvrdom u kojoj se bore dobri i loši momci. Takvim scenama dijete iskušava raspon osjećaja i ideja koje otkriva proširenjem svojega okruženja. Za iskazivanje svojih želja služi se i govorom: "Želim soka!"
6. Sposobnost logičkog razmišljanja
Povezivanjem ideja one postaju logične. Svoje osjećaje i ideje dijete može povezati u misao, koju izražava igrom i govorom: "Ljutit sam jer si uzeo moju igračku!"
Komentari